Video: Tuzla u prošlosti, prošlost u Tuzli

08.12.2012 09:29
 

Rudna bogatstva oduvijek su bila veliki potencijal ovdašnjih prostora, ali po bogatstvu ruda se isticao prostor današnje Bosne i Hercegovine. Rudarstvo ovdje postoji još od doba paleolita, a njime su se bavili i drevni Iliri, dok rudarstvo poprima veći značaj dolaskom Rimljana koji su ga izdigli na jedan viši i ozbiljniji nivo. Za vrijeme Rimske vladavine stvorili su se i ojačali mnogi rudarski gradovi na području Bosne i Hercegovine.

Najjači rudnici bili su na području današnje Srebrenice gdje je vremenom forimiran grad Domavija koji će zahvaljujući rudnom bogatstvu i dobrom položaju postati sjedištem rimskog prokuratora za sve rudnike na području Dalmacije i Panonije. Još u to antičko doba, rudnici na ovim prostorima bili su egistencijalna prilika i za radnike koji su dolazili iz udaljenih zemalja u tad moćne rudno-ekonomske centre koji su bili na području današnje Srebrenice, Srebrenika, Tuzle, Kupresa, Vareša i Olova.

Rudna bogatstva i narednih će vijekova biti snažan motiv raznim osvajačima da dobiju prevlast na ovim prostorima. Poslije Rimljana nastavilo se sa ekploatacijom ruda , a sam princip eksploatacije nije unaprijeđivan , sve do kraja 14. vijeka kada rudarastvo u srednjovjekovnoj Bosni doživljava svoju ekspanziju otvaranjem novih rudnika. U doba srednjovjekovne Bosne , najznačajniji rudnici su svakako u okolini Srerenice zbog čega se često vode ratovi sa susjednom Srbijom , pa je smjena vlasti u Srebrenici bila jako česta , a čak je bila i pod vlašću Dubrovčana , Mađara , pa i pod Osmanskom vlašću (još 1440.godine), pored Srebrenice , važni rudnici u vrijeme srednjovjekovne Bosne bili su: Dreževica , Dusina , Kamenica i Olovo (sve u centralnom dijelu Bosne), rudarstvo je činilo važan stup ekonomije tadašnje bosanske države. I za vrijeme osmanske okupacije , rudna bogatstva ostaju snažan oslonac ekonomiji okupacijske vlasti.

YouTube Preview Image

Zaostali u tekničkom i svakom drugom smislu, Osmanlije rudarstvu na ovim prostorima nisu donijeli ništa novo, jedino što se promijenilo je to da su isključivo oni imali korist od rudnih bogatstava Bosne i Hercegovine. Još u vrijeme Rimljana jedan dio radne snage u rudnicima bio je zasnovan na ropskom principu, ali i kao kazneno-vaspitna mjera, što se vremenom vjerovatno nastavilo, da li u većoj ili manjoj mjeri, a sasvim je vjerovatno da su se istim metodama koristile i Osmanlije tokom prvih decenija vladavine , ali su 1869. godine donijeli odrđene zakonske odredbe o rudarstvu.

Na svu sreću rudarstvo je doživjelo svoju renesansu okupacijom ovih prostora od strane Autro-Ugarske monarhije, koja je stručnim znajima i tehnikom usavršila ekploataciju rudnih bogatstava, otvorila nove rudnike, povećala proizvodnju, i stvorila profesionalni radni odnos rudara u Bosni i Hercegovini. Ta nova vlast je donijela i Rudarski zakon 1881. godine kojim je konačno uređeno stanje u ovoj oblasti. Rudarski zakon iz 1881. godine podrazumijevao je socijalnu brigu o rudarima u slučaju bolesti, nesreće na radu, smrti na radu, i pravo na mirovinu. Zahvaljujući opsežnim istraživanjima stručnjaka iz Austro-Ugraske otkrile su se nove naslage ruda , i otvoreni su novi rudnici. Industrijalizacija zemlje , gradnja javih objekata , puteva i željeznica išla je u korak s rudarstvom. Razvoj zemlje i tehnički napredak iziskivali su stalno povećanje ekploatacije ugljena , olova , te srebrnih , zlatnih i ostalih ruda. Prema izvještaju tima stručnjaka na čijem je čelu bio dr. Fridrich Katzer, Bosna i Hercegovina se po rudnim bogatstvima može izjednačiti sa najbogatijim europskim zemljama.

Rudarsko društvo Bosnia bit će osnovano u Beču 1880. godine koje će dati svoj doprinos daljnjoj ekspoloataciji ruda ali i pomoći pri arheološkim istraživanjima. U to vrijeme upravljanje rudarstvom bilo je u veoma stručnim rukama i zahvaljujući ovoj grani privrede zaposlen je velik broj domicijelnog stanovništva. Mračni period kraljevine Jugoslavije obilježili su brojni štrajkovi i borba za prava rudara. Godine 1922. donesen je i zakon o zaštiti rudnika. U rudnike se nije ulagalo, samo je preuzeto ono što je ostalo od ranijeg režima, a važno je reći da se Bosna i Hercegovina u ovom periodu suočavala sa nestašicom ugljena. Ovdašnji rudnici ali i rudari pljačkani su od viših upravnih i vladajućih struktura. Razlog zbog kojeg se danas slavi Dan rudara nastao je baš u ovom vremenu i to 1920. godine, borbom potlačenih rudara za svoja prava, odnosno povećanje nadnica.

YouTube Preview Image

Husinska buna

O ovom veoma važnom historijskom događaju za ove prostore, u udžebnicma „historije” sjećam se , bio je samo jedan mali pasus, a sad evo razmišljam o tome da on možda nije ni pomenut u tadašnjim udžbenicima na kojima je pisalo „Povijest” ili „Историја”. Možda zbog toga što je na ovaj radnički ustanak i očajnički krik utjecala tadašnja Komunistička partija u prilikama dosta sličnim današnjim.

Zaista ne znam da li se danas u nastavnim planovima pridaje značaj ovom događaju , ja ću pokušati da nadomjestim zasluženi pomen na Husinsku bunu.Iznenadi me ponekad kako ljudi u okolini malo znaju ili uopće ne znaju šta se tih dana događalo u susjednim nam mjestima Husinu , Morančanima i Lipnici. Sreća pa je Sava Mrmak snimio kvalitetan film o ovome, a urednici državne televizije sjete se da ga emitiraju na Dan rudara (zapaženu ulogu u ovom filmu tumačio je naš Vlado Kerošević koji je ovih dana poslavio 35 godina umjetničkog rada).

Dana 20.12.1920. godine rudari rudnika Kreka u Tuzli , obustavili su svoj rad kako je to bilo ranije najavljeno. Glavni akteri štrajka bili su Jure Kerošević , Osman Đulović , Karlo Železnik (koji je rukovodio štrajkom) , Ivan Brcun , Franjo Marić , Marko Fidler, Božo Mrkić , Simo Topalović , Mijo Tomić … Imena ovih ljudi kasnije će u socijalističkoj Jugosalviji nositi ulice , škole i druge institucije.  Dana 21.07.1920. zaključen je kolektivni ugovor o radu između Zemaljske Vlade i Saveza rudarskih radnika kojim je svaka tri mjeseca predviđena revizija na zahtjev jedne od ugovornih strana.Teške socijalne prilike rudare Kreke natjerale su da 20.12. krenu u štrajk, ali štrajk rudara nikako nije odgovarao ni vrhovnim ni lokalnim vlastima.

Rudarima Kreke je dana 21.12. 1920. god. izdana naredba koja je kršila zakonske norme, od njih se zahtjevalo da prekinu sa štrajkom u roku od tri dana (zakonski rok za štrjak bio je 8 dana) a svi oni koji ne postupe po naredbi smatraju se otpuštenim i gube pravo na državne stanove. Te „državne stanove” koristili su rudari iz Slovenije zaposleni u rudniku Kreka. Ovdje se pokazala velika rudarska solidarnost, pa su prije prisilnog iseljenja iz državnih stanova rudara Slovenaca, njih i njihove porodice u svoje domove primili rudari iz Husina i Lipnice (od 24. -26. decembra iste godine).

Narednog dana u ova sela poslani su naoružani žandari da bi strane radnike doveli na stanicu u Kreku odakle bi bili deportovani u svoja zavičajna mjesta. Tom prilikom je došlo do oružanog sukoba između štrajkača i žandara , prilikom čega je jedan žandar (Đorđe Reljić) ranjen u predjelu stomaka i koji je istog dana podlegao od posljedica ranjavanja. Poslije ovog nemilog događaja uz vojno pojačanje opkoljena su sela u kojima su štrajkači pružali otpor ,svi su pohvatani i privedeni na saslušanje a njih 19 je izvedeno pred sud. U ovom sudskom procesu optuženima se stavlja na teret da su na Husinu i u Liplnici od 25. do 27. 12. 1920. godine, sudjelovali u naoružanoj gomili s namjerom da silom i oružjem onemoguće redarstvenoj straži i žandarmeriji izvršavanje zadatka , da su za taoca držali Božu Marića zvanog Brkica (štrajkbrehera) .Dok se Juri Keroševiću na teret stavlja ubojstvo žandara Reljića.

Optuženi su se branili da su u svemu tome vidjeli jedino borbu za radnička prava , te da u njihovom djelu nema elemenata ustanka protiv države. U tijeku saslušanja i istrage rudari su bili mučeni i zlostavljani. Ishod ovog sudskog procesa bio je slijedeći : Karlo Železnik (47 godina) rodom iz Zagroja na Savi , oženjen , otac 7 djece , rudar bez imetka , pismen sa završena 4 razreda osnovne škole osuđen je na kaznu teške tamnice u trajanju od jedne godine. Ivan Brcun (40 godina) iz Koprivnice , neoženjen , rudar bez imetka osuđuen je na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci.  ranjo Marić (40 god.) sa Husina , oženjen , otac dvoje djece , rudar sa imetkom 1000 K , pismen , osuđen je na kaznu zatvora od godinu dana. Mijo Tomić (30 god.) iz Ljubača , oženjen , otac dvoje djece , sa imetkom od 20.000 K , pismen sa 2 razreda osnovne škole , osuđen je na godinu dana zatvora. Božo Mrkić (47 god.) sa Husina , oženjen , otac 9 djece , sa imetkom od 10.000 K , pismen , osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 2 mjeseca. Osman Đulović (29 god.) iz Petrovica Donjih , oženjen , sa imetkom 200 K , nepismen osuđen je na kaznu teške tamnice u trajanju od 15 mjeseci. Juro Kerošević (21 god.) sa Husina , oženjen , otac jednog djeteta , sa imetkom od 4.000 K , nepismen , osuđen je na kaznu smrti vješanjem. Božo Mandić (28 god.) iz Lipnice , oženjen , otac 3 djece , bez imetka, nepismen , osuđen na kaznu zatvora od 6 nedjelja. Mijat Marjanović (43 god.) iz Lipnice ,oženjen , otac 4 djece , nepismen osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 30 dana. Marko Peranović (26 god.) iz Lipnice , oženjen , otac 1 djeteta , sa imetkom 15.000 K , nepismen osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 30 dana.  Ivo Peranović (32 god.) iz Lipnice , oženjen , otac 2 djece , pismen , osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 30 dana. Simo Bisić (38 god.) iz Ljubača , oženjen , otac 5 djece , sa imetkom od 10.000 K , osuđen je na kaznu zatvora od 5 nedelja.  Marko Fidler (38 godina) iz Mestinije , oženjen , otac 1 djeteta , rudar bez imetka , sa 4 razreda osnovne škole , osuđen je na kaznu zatvora od 10 mjeseci.Mijo Iličić (30 god.) , iz Dubrava , oženjen , otac 2 djece , sa imetkom od 10.000 K , pismen sa 3 razreda osnovne škole osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 30 dana. Marko Marić (36 god.) , sa Husina , oženjen , otac 2 djece , bez imetka , pismen sa 3 razreda osnovne škole osuđen je na kaznu zatvora od 2 mjeseca. Simo Topalović (25 god.) sa Husina , oženjen , otac 1 djeteta , bez imetka , pismen osuđuje se na kaznu zatvora od 15 mjeseci. Bono Marjanović (55 god.) iz Ljubača , oženjen ,otac 3 djece , sa imetkom od 5.000K , nepismen , osuđen je na kaznu zatvora od 30 dana, Ivo Marjanović (26 god.), oženjen , otac 3 djece ,bez imetka , nepismen , osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 2 mjeseca.

Poslije odbijanja žalbe , Juro Kerošević je pokušao izvršiti samoubojstvo prilikom čega se samo povrijedio , a naknadno je pomilovan pod snažnim pritiskom javnosti. Uspomene na Husinsku bunu ponajviše se i čuvaju u Tuzli , gdje još uvijek postoji ulica sa tim nazivom , zatim nekoliko ulica nosi imena husniskih rudara , a simbol Tuzle odavno je i spomenik husinskom rudaru. Husinska buna postat će važan umjetnički motiv , ali i motiv za ustanak naroda i narodnosti u Drugom svjetskom ratu, u sklopu NOV postojala je i četa husinskih rudara.  Husinska buna razlog je što i današnji rudari slave svoj praznik baš 21.12. kao znak sjećanja i suosjećanja. Dan kada su puškom branjena ljudska i radnička prava počeo se obilježavati ali i slaviti tek kada je rudarstvo došlo na zasluženo mjesto i kada je rudarima omogućen dosta bolji život. Važnim političkim podjelama kada se stvara NDH , mnogi rudnici su privatizirani , u Fojnici su zlatnu rudu eksploatisali Englezi , a fašističkom okupacijom ovih prostora rudnici se stavljaju u službu fašističke njemačke vojske.

Rudari su , razumije se , vezani svojom solidarnošću i u tom ratu pružili snažan otpor. Uspomenu na to čuva i veoma poznata pjesma „Konjuh planinom”. Dolaskom nove narodne vlasti , dolazi do promjene cjelokupnog sistema , pa svi rudnici postaju državni. Tih prvih godina izgradnje ugljen a i ostale rude bile su hitno potrebne , i ubrzo se kreće sa donošenjem zakona , otvaranjem novih rudnika i ono što je jako važno u ovome periodu to je konstantna modernizacija rudnika , i velika briga za zaštitu na radu. Otvaraju se restorani društvene ishrane , organizira se prevoz rudara , rudarima se dodjeljuju stanovi u modernim višespratnicama , daje se mogućnost odlaska na more ili u banjska lječilišta. Ovaj period ostat će upamćen i po Aliji Sirotanoviću , rudaru iz Breze , koji je dana 24.07.1949. godine sa svojih osam komorata za osam radnih sati iskopao 152 tone ugljena , čime je oborio svjetski rekord ruskog rudara Strahanova za 50 tona.Ovo je Aliju učinilo superherojem socijalizma , i uvelo u privredu takmičarski duh. O Aliji su ispjevane pjesme , snimani filmovi i razne emisije, a rekorde su obarali i Nikola Škobić , Ibrahim Trako i na kraju Abdurahman Babajić iz RMU Banovići koji je iskopao nevjerovatnih 1.010 tona ugljena.

I kako su se uslovi poboljšavali , uvedeno je i radničko samoupravljanje , zatim niz mjera poboljšanja zaštite , ali baš na našem području desila se najveća rudarska tragedija dana 26.08.1990. u jami Dobrnja II , rudnika Kreka u kojoj je poginulo 180 rudara iza kojih je kako kažu ostalo 365 djece. I ova nesreća ali i mnoge druge samo su jačale i dokazivale snažnu rudarsku solidarnost. Rudari su prije samog početka ovog zadnjeg rata bili učesnici demonstracija „Za mir” u Sarajevu , nadajući se da će oni kao jedna velika sila društva i sistema doprinijeti spriječavanju nadolazećeg zla. No , nažalost , ovaj pokušaj rudara bio je uzaludan i jedino tu , nisu uspjeli ostvariti a ni prebaciti plan. Početkom agresije na Bosnu i Hercegovinu ovdašnji rudari postali su vojnici. Vrativši se sa ratišta u rudnicima su zatekli malo drugačije stanje , ali još uvijek čuvaju uspomenu na Husinsku bunu i sve ono što je socijalistička renesansa donijela u rudarstvo. Većina rudnika u Bosni i Hercegovini danas je udružena sa energetskim sektorom, na osnovu spajanja društava sa Elektroprivredom. Rude još uvijek ima , i polako se ide na modernizaciju rada i uvođenje europskih sandarda.

O budućnosti rudarstva i rudnika teško je govoriti ali nadati se da će ona biti svijetla i uspiješna. U godinama poslije rata zbog uništene pridrede što ratnim dejstvima što privatizacijom , mnogi radnici koji su ostali bez posla na području Živinica i Kalesije počeli su na svojim privatnim imanjima sa eksploatacijom ugljena u dosta opasnim jamama. Tako je ruda postala način da se dođe do onog hljeba sa sedam kora izvan rudnika , nedavno je dražava odlučila represivnim mjerama zabraniti rad ovih ilegalnih rudnika. No bili legalni ili ilegalni oni su za mene rudnici i svi oni koji kopaju rudu za mene su rudari. Posao rudara jedan je od najtežih poslova , a njihov hljeb ima sedam kora. Kako i kaže rudarska hima : Nek’ rudare uvijek prati slava , pos'o taj je ponos sviju nas , nek nedostaje im svjetlost dana ,njihov rad je domovini spas, zato sinovima rudnika i rova bratski ruke stisnimo svi , nek’ sretno vijek , nek’ sretno vijek , nek’ Sretno uvijek prati nas.

(TIP/Tekst čitatelja:Emir S. Nišić)

[Otvori sve članke iz ove rubrike]

Najnovije iz rubrike!

Morate biti prijavljeni kako bi mogli komentarisati Prijava

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne stavove Tip.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Zadržavamo pravo na provedbu cenzure ili potpuno brisanje komentara bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara, naš portal nije dužan pravovremeno obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.
Čitatelji registrovani u sistemu za komentare prethodne platforme mogu se registrovati ili prijaviti putem DISQUS, Facebook, Twitter ili Google+ korisničkih računa, koristeći novi, gore predstavljeni obrazac.